Istraživanje o kupovnim navikama post-milenijalsa kaže da se u radnju uglavnom ide po naredni obrok. Normalno, gotovo jelo, spremno za konzumaciju. Šopinguje se kratko, jer prosto nema vremena za šetnju po samousluzi i odabir namirnica. Mala radnja – da. Hipermatket – ne.

Ako se nešto i kupi „za spremanje kod kuće“ – kažu da taj „rad“ maksimalno traje 20-30 minuta. I sve mora da bude cenovno pristupačno.

Hiperkonvinijens! Neke navike se menjaju kad dođu deca, ali ostaje: kad hoću, šta hoću, po ceni koju volim.

JEFTINO SE PODRAZUMEVA.
Hiperkonvinijens je bihevioralni trend srpskog advertajzing klijenta. Šefovi nabavke imaju bolje ocene rada, veću platu ako više spuste cenu dobavljaču.
Prosto čekamo taj dan kad će agencije početi da plaćaju klijente da bi radile za njih, jer, po 5% do 10% spuštanja svake godine matematičkom logikom dovodi do besplatnog rada. Dakle, da je jeftino – ne moramo da brinemo. O tome brine nabavka kod klijenata!

KAKO JA HOĆU!
Nema problema. Ima po agencijama “order tejkera”. Napraviće ti se kako ti hoćeš. Bez suvišnih pitanja. Nego da vidimo prvo, da li znaš šta hoćeš?! Ili samo prenosiš šta neko drugi hoće, a ne kapiraš čemu to stvarno služi? Ovaj deo prilagođavanja nikad nije bio lak. Zato valjda postoje kreativne iteracije.

HOĆU BRZO. I GDE JA HOĆU.
I na kraju dolazimo do brzine. Nikad agencijski posao nije bio naročito spor, ali to ne znači da ne može biti brži. Prilično mi se dopadaju open source platforme na kojima možeš da naručiš neki kreativni, pa i strateški posao. Dobro je i ovo kad birifiraš robota pa ti on napravi kampanju. Pod uslovom da znaš da daš brif. A brifirati možeš na klik. Znači, gde god hoćeš.

OZBILJNO.
Mi smo u agenciji dosta usluga automatizovali da bismo ih prilagodili hiperkonvinijens trendu u kupovini marketing i digitalnih usluga pošto se advertajzingom slabo i bavimo.

Klijent može sam da napravi sajt za dan. Sam da uključi biznis analitiks dugme i dobije krvnu sliku svog biznisa. Možemo čak i da „proričemo“ sudbinu određenih prodajnih i marketing aktivnost kroz prediktivne modele.
Razna rešenja koja sadrže veštačku inteligenciju i sama usput optimizuju performans kampanja.

EXIT.
Teško je izboriti se sa hieprkonvinijesnom, a evo nekih izlaza:
1. Za razliku od ritejl lanaca gde mali konvinijens lanci pobeđuju, u srpskom advertajzingu – advertajzing hipemarketi se drže. To su velike medijske agencije koje zahvaljujući profitu na kupovini medija nude jeftino sve ostale usluge. Cena za ostale usluge je 1/2 – 2/3 onoga što bi trebalo da košta. Ne sviđa mi se. Bljak. Ali, sviđa se klijentima.

2. Možeš biti među onima koji će da sagrade te „vending mašine za hiperkonvinijens marketing“. Suštinski da, koristeći nauku o podacima, automatizuju veliki deo marketing procesa kakve danas poznajemo.
Super zanimljivi biznisi rađaju se danas iz takvih napora. Možda izgleda kao neka e-kanibalizacija, ali nije to baš tako.

3. I na kraju, možeš da se maneš ćoravog posla (što takođe nije besmislena ideja).

Hiperkonvinijens. Oh, how convenient!!!

Komentari